Za jedno ispunjeno penjačko životno iskustvo…

Kako penjanje nije samo sport nego jedna iskustvena i doživljajna aktivnost sa mnogo različitih elemenata. Kako ih nebismo preskočili evo prijedloga za deset obaveznih iskustava i doživljaja koje bi svatko u svojoj penjačkoj karijeri barem jednom morao proći:
1. Neplanirani bivak – Noći su lijepe , makar bile i hladne , a u svakom slučaju i najduža jednom prođe. Što nas ne uništi ojača nas …

2. Jednu sezonu trenirati planski – Penjati nije trenirati. Trenirati je penjati planski. Da bih mogao penjati teže moram se pripremiti. A ako napredujem i penjem teže zasigurno sam i sam sa sobom zadovoljniji.

3. Posao , školu ili nešto drugo zaj… radi penjanja – Što nas zapravo uistinu čini sretnima? Sjediti u klupi ili u uredu ili na vrhu boldera ili stijene ? Život ide dalje , napravimo barem jednom ono što nas uistinu usrećuje- ništa se strašnog neće desiti. Uvijek postoje i druge šanse.

4. Opremiti ili sanirati neki smjer – Nemojmo uvijek biti samo korisnici ili još gorje samo kritizirati one koji opremaju smjerove. Dajmo i samo doprinjeti . Počistimo neki bolder, pomozimo opremiti penjalište ili smjer. Ostavimo i vlastiti trag. Najlakše je čekati da drugi rade za nas.

5. Barem jednom nastaviti dalje od one komforne zone. Neka crash pad bude daleko ispod, zadnji spit par metara ispod nas. Nemojmo odmah grabiti komplet ili viknuti partneru – sjedam teško je ! Nastavite dalje stisnite zube , bolje ćete penjat !

6. Projektirati teški smjer– Penjanje na pogled je lijepo . Ako ne uspiješ ideš na novi smjer, ali projektiranje nečeg što u početku izgleda nemoguće , to je put za upoznavanje samog sebe. Prvo nam dolazi ono : pa moglo bi. Zatim, blizu sam . I ako smo dovoljno uporni i predani , nakon brojnih padova, sanjanja projekta, uspijevamo ! I to je to ! I uvijek novi projekt … Put se nastavlja …

7. Barem jednom krenuti na duži penjački trip – Promjena okoline, upoznavanje drugih ljudi i običaja, drugih penjališta, načina ocjenjivanja, druge strukture kamena … Zaboraviti svakodnevnicu. Šest tjedana je minimum, šest mjeseci idealno. Preko toga je luksuz.

8. Jednom probati i ledno penjanje– Penjanje je bogato različitim disciplinama. Većinom se držimo kamena. Probajmo i drugi medij- led. Možda izgleda nesigurno, hladno odbojno. Prsti su hladni, podlaktice napumpane, jakne mokre ili smrznute – no tog ćemo se dana dugo sjećati.

9. Jednom se dovesti do toga da stijenu ili smjer ne nađemo. Moderna literatura i internet daju pregršt informacija o stijenama i smjerovima. No dovedimo se pod stijenu o kojoj znamo malo ili ništa. Namjerno ili pogreškom. Budimo tamo gdje zapravo nismo htjeli biti. Snađimo se , pokažimo fleksibilnost. Odmaknimo se od ograde ili staze. Dovodi do napretka, razvija nas. Na kraju uživamo u riješenom problemu.

10. Pomozimo drugom penjaču– Ako ide, penjanje je dobro za ego. No ego je loš za karmu. Spotajmo i zihrajmo druge kako bi mi željeli da oni zihraju nas. Dajmo svoj zadnji frend drugom penjaču. Daj mu polovicu spavaće vreće. Pomozi mu s hranom. Ključnu betu o smjeru podijeli s drugim interesentom za isti smjer. Tvoja će ti karma zahvaliti. Jednom ćeš i ti dobiti pomoć od nekog drugog.