Alpinistička škola AO Velebit provela je vikend u Paklenici. kako im je bilo i što su radili opisuje naš dopisnik za alpinizam, Mia Vrbanac:
Za vikend 27. i 28. travnja svi su se penjači, bez obzira na sklonosti, sjatili na Paklenicu. Po četrnaesti put tamo se održalo legendarno natjecanje u big wall speed climbingu, ali i po prvi put penjačko natjecanje 24 sata Paklenice.
Gužva je, dakle, bila gotovo nesnosna a sve zajedno su ‘začinile’ čak tri alpinističke škole koje su se zaputile na Paklenicu baš prošli vikend: Velebitova, Matičina i Mosorova. Dakako, bilo je lijepo susresti se sa svim tim ljudima, razmijeniti iskustva i navečer uživati pod (gotovo) zvjezdanim nebom uz glazbu koja dopire sa nekog čudesnog bežičnog zvučnika za i-pod…
No, krenimo redom. Velebitova škola imala je u planu oba dana penjati duge i neosigurane smjerove, i to lakših ocjena, kako bi tečajci imali priliku samostalno postavljati međuosiguranja i izrađivati sidrišta. Na žalost su u subotu tek neki sretnici uspjeli ispenjati smjerove do kraja, jer je u nekom trenutku počeo pljusak koji nije prestao do kasnih popodnevnih sati. Svi su instruktori i tečajci pokisnuli do kože, a tečajci su iz prve ruke iskusili prekrasno iskustvo pokisnuća u smjeru. Natjecanja su prekinuta i svi su se opet sjatili kod Dinka i uzbuđeno prepričavali doživljaje toga dana.
U nedjelju ujutro nebo nije izgledalo mnogo veselije, no ipak se u nekom trenutku pojavilo sunce koje je ostalo tamo gdje mu je mjesto ostatak dana. Velebitaši su se razmilili po neosiguranim trojkama i četvorkama, poneki i po peticama. Napokon uživanje na suncu s pogledom na more! Tečajci su dokazali kako su ono što smo im pokazivali na zemlji dobro usvojili, te su uglavnom vrlo vješto postavljali međuosiguranja i izrađivali sidrišta.
Na žalost, nedjelja nije završila u revijalnom tonu kako je započela. Jedan je instruktor iz Matice doživio vrlo nezgodan i dramatičan pad u smjeru Desno rebro. Prvu pomoć mu je pružio Marko Erceg iz AO Velebit, koji se našao pod smjerom sa tečajkom. GSS je ubrzo došao i prevezao instruktora u zadarsku bolnicu. Srećom nije zadobio opasne ozljede i u ponedjeljak se sretno vratio kući.
Ovaj događaj još je jedno upozorenje svima nama da moramo paziti što radimo, osluškivati stijenu, gledati svaki kamen i ništa ne shvaćati olako. Nadam se da će se kolega iz Matice ubrzo vratiti penjanju i da tečajke koje su doživjele cijelu situaciju neće odustati od penjanja, nego da će naučiti biti na oprezu.
Velebitova ljetna alpinistička škola polako se bliži kraju. A taman smo se ‘zalaufali’!