Ciciban se natječe

Naš slovenski prijatelj, suradnik i trener sportskog penjanja Uroš Perko poslao nam je zanimljiv tekst na temu natjecateljskog penjanja, i smislenosti istog poglavito u najmlađim kategorijama. Vjerujemo da će biti zanimljiv mnogim roditeljima i njihovim trenerima:

Uroš Perko

CICIBAN SE NATJEČE

Kako bi djeci penjačka natjecanja postala primamljivija

Zanimanje za sportsko penjanje zadnjih se godina značajno povećava.

Sve je više onih koji nude organizirane škole i vježbe penjanja. Mnogi osnovnoškolci uključuju se u različite penjačke aktivnosti koje vode

lokalni klubovi ili društva. Djeca se lako i brzo mogu preispitati na

različitim natjecanjima, koja se organiziraju širom Slovenije.

Zadnjih sam godina kao trener redovno prisutan na različitim natjecanjima  u kategoriji mlađih penjača. Nažalost, često sam svjedokom izljeva bijesa i razočarenja kod djece, te nestrpljivosti, nerazumijevanja i pretjeranog pritiska od strane trenera i roditelja.

Na natjecanjima je većini važan poredak na listi, što najmlađima predstavlja veliki psihofizički napor. Obično su natjecateljski smjerovi i bolderi za većinu preteški, i samo ih pojedinci mogu ispenjati. U penjačkim smjerovima koji nisu prilagođeni razvojnom stupnju djeteta jer zahtijevaju veću snagu i izdržljivost, djeca su izložena opasnosti od povreda.

Najmlađim penjačima natjecanja ne nude opuštajuću sredinu, u kojoj bi lakše stjecali pozitivna iskustva, popunjavali i provjeravali svoja tehnička znanja, družili se i zabavljali.

Natjecanja koja su usmjerena k postizanju rezultata vode u neprimjerene treninge, jer je naglasak na snagu i izdržljivost, umjesto na razvijanju tehnike, što se u kasnijem razdoblju vrlo teško nadoknađuje. Moramo biti svjesni da djeca u dobi od dvanaest ili trinaest godina razumiju ulogu natjecanja i što je zapravo sa stajališta sposobnosti i znanja potrebno za postizanje uspjeha. Za to je neophodno da se kod najmlađih prestane preuveličavati pobjeda (Bompa 2000). Važnije je da djeca mogu na natjecanju pokazati tehničko znanje i naučene spretnosti, te tako steknu pozitivna iskustva, koja će biti dobra podloga za daljnje sudjelovanje u kasnijim selekcijama. Naravno, budu li se za to sami odlučili.

Zašto se djeca natječu?

S obzirom na to da radim s mladim natjecateljima, u svojem sam diplomskom radu odlučio razjasniti razloge radi kojih se djeca odlučuju za natjecanja. Napravio sam anketu na natjecanjima Istočne i Zapadne lige,  u kojoj je sudjelovalo 125 djece koja se natječu u kategoriji cicibani.

Na temelju odgovora zaključio sam da se većina djece uključuje u natjecanja u namjeri stjecanja novih iskustava i željom za dobrim penjanjem. Šačica je onih kojima je najvažniji visoki plasman. Najmanje ih se natječe radi druženja. Rezultati pokazuju da kod djece prevladava unutarnja motivacija. To govori da im je više od plasmana, popularnosti ili nagrade, stalo do osobnog napretka, uživanja i zabavljanja kod samog penjanja. Pozitivno je da su mladi penjači unutarnje motivirani, pa bi trebalo da to što duže zadrže i kao sportaši. S obzirom na to da su sportski penjači i u starijim kategorijama izrazito unutarnje motivirani, za razliku od nekih drugih sportaša (Tušak 1999), bilo bi potrebno daljnje istraživanje kako bi prepoznali tu činjenicu kao plod dobrog rada i odgoja, a ne kao karakternu osobinu pojedinaca koji se odlučuju za sportsko penjanje.

Treneri,  koji potiču takmičenje mladog sportaša sa samim sobom, koji ga uče tražiti izazove u osobnom razvoju i razvoju osobnih vještina, koji potiču trening kao igru, dugoročno će oblikovati motivacijski perspektivne sportaše (Tušak 1999). Istina, učešćem na nadmetanjima moguće je podići motivaciju sportaša, ali ona prilikom slabijih rezultata, odnosno neuspjeha ponovno pada, a treneri nemaju više načina kako bi je ponovno pobudili. Vanjska motivacija kod mladih je dvosjekli mač koji zapravo donosi trenutno povećanu želju za treningom, a dugoročno donosi više štetu nego korist (Tušak 1999).

 Trening za pobjedu

Na svim natjecateljskim razinama kod mlađih kategorija, prije svega poštuje se pravilnik Komisije za sportsko penjanje (Tekmovalni pravilnik 2012). Određene prilagodbe za najmlađe penjače postoje, ali prvenstveno sa stajališta sigurnosti i bržeg tempa natjecanja. Postavljanje smjerova i bolder problema nije regulirano pravilima koja bi bila primjerena djetetu. Penjački smjerovi se postavljaju na isti način kao kod službenih natjecanja. Cilj je, da bi što manje penjača osvojilo vrh smjera i tako bez teškoća rasporedili od prvog mjesta pa nadolje. Poželjno je da pobjednik dosegne vrh a drugi padne tik ispod njega, itd.

Kod najmlađih smo svjedoci superfinala koja se razvlače do patetike, gdje dominira želja da se dobije samo jedan pobjednik. Natjecanja za djecu organizirana su po uzoru na natjecanja za odrasle, koji nikako nije primjeren za najmlađe. S obzirom na to, da djeci nije najvažnija visoka pozicija, možemo zaključiti da su trenutno natjecanja prije svega prilagođena željama organizatora, trenera i roditelja. Naime, djeca se rado natječu, ali u mnogim slučajevima više su natjecateljski nastrojeni njihovi roditelji i treneri, koji preko djece iskazuju svoje ambicije. Tako u želji za uspjehom djecu izlažu programima treninga i natjecanja, koji su za njih prezahtjevni i preagresivni. Iako su djeca sposobna podnijeti fizičke napore, ne mogu podnijeti one mentalne i duševne. Prisiljavanje djece na prezahtjevan trening i preopsežno sudjelovanje na natjecanjima su dva glavna faktora, zbog kojih roditelji i treneri kod mladih sportaša prouzrokuju previše stresa, što dovodi do brzog sagorijevanja (Bompa 2000).

Uspjesi mladih sportaša su zbog brzog prilagođavanja na opterećenja doslovno iznuđeni. Iskrivljuju sliku istinskog potencijala, kojeg sportaš posjeduje. U praksi se često pokaže da su djeca svoj potencijal iskoristila već u tinejdžerskoj dobi. Dosegnuta pozicija i sposobnosti njihov su maksimum. Zato svoje sposobnosti i znanja ne mogu više povećati, niti nadograđivati  da bi postali konkurentni u apsolutnoj konkurenciji.

Trening za život

Usprkos tome što se djeca rado natječu, za zdrav razvoj i sretno djetinjstvo mladog sportaša potrebno je oprezno izabrati na koja natjecanja i prije svega koliko se mogu natjecati u jednoj sezoni. Pozitivna iskustva koja dobiju djeca na natjecanjima i treningu naime pripomažu aktivnom životnom stilu u kasnijem životu, što je puno značajnije nego postati vrhunski sportaš (Bompa 2000). Ne smijemo zaboraviti da djeca sportaši moraju imati slobodnog vremena jer moraju postupno spoznavati svijet i život drugih ljudi, inače stvaramo sportaša potpuno nesposobnog za život, jer ih nismo naučili ništa drugo osim učiti i nadmetati se. Budimo zato društvo koje će zdrave i sposobne ljude naučiti biti vrhunski sportaši, a ne društvo koje će vrhunske sportaše na kraju sportskog puta učiti živjeti (Tušak 1999).

 Vrh kao nagrada  

Najznačajnija konstatacija ankete je da većina djece koja ne savlada smjerove do vrha, osjeti određen stupanj nezadovoljstva. Na natjecanjima za najmlađe, to uspijeva  rijetkim pojedincima što znači da većina djece takmičenja napušta s lošim osjećajem. To je još jedan dokaz  da prenošenje natjecateljskih pravila za starije na mlađe kategorije nije primjereno. Svakako, bilo bi značajno da su toga svjesni treneri, roditelji, organizatori i postavljači smjerova, kako bi lakše našli odgovor  na pitanje kakvi su takmičarski smjerovi primjereni za najmlađe. Nedvojbeno je da bi penjački smjerovi morali biti postavljeni tako da ih većina djece može  ispenjati do vrha.

Ciciban se natječe

Natjecanja u Sloveniji su usmjerena k postizanju rezultata. Usprkos tome, djeca na njima učestvuju s namjerom stjecanja novih iskustava i učenja penjanja. To im moraju omogućiti svi koji su uključeni u sistem natjecanja za najmlađe.

Najlakše bi to bilo moguće postići tako da se počnu vrednovati prije svega tehnika, estetika i učinkovitost penjanja, a ne samo dosegnute visine. Penjački smjerovi bi morali biti postavljeni tako da bi djeci predstavljali tehnički izazov. Imali bi priliku pokazati što su sve naučili na vježbama. Bilo bi potrebno ocjenjivati koliko spretno netko penje preko pukotine, kako učinkovito zna upotrebljavati noge na manjim stopama na uspravnoj ploči, kako iskoristiti raskorak i mudro preći preko slabijih klinova. Djeca bi lako pokazala tehnički  pravilno potporno penjanje, prenošenje težišta bez problema, uglavljivanja koljena i peta te cijeli niz drugih osnovnih elemenata.

Jednako važno je tečno penjanje u smjeru, a vrh penjačkog smjera za najmlađe penjače morao bi biti dohvatljiv. To bi bilo moguće samo onda kada bi se organizatori, treneri i postavljači  smjerova uskladili i težili istom cilju. Uvjeti za gore spomenuto su laki smjerovi, koji djeci omogućavaju koncentraciju na tehnički pravilnu izvedbu penjanja. Trenutno već sedmogodišnjaci ili osmogodišnjaci na natjecanjima penju smjerove i boldere, koji izlaze iz jako nagnutih prevjesa ili stropova. Gotovo je nevjerojatno da nitko ne pomisli na dugoročno škodljive posljedice takvog  postupka. Vjerojatno nije potrebno posebno naglasiti da su lagani smjerovi na pločama  ili umjerenim prevjesima po pitanju ozljeda djeci prihvatljiviji.

Pitanje je također, ima li smisla na natjecanjima za najmlađe bilježiti rezultate. Možda bi bilo prikladnije da se posebno pohvale oni koji  iskaču u svojem znanju. Spomenuti bi  trebalo i one penjače koji su tijekom sezone najviše napredovali.

Tako organizirana natjecanja ne bi prisiljavala trenere da rade neprimjerene treninge, jer fizički bolje pripremljena djeca ne bi bitno iskakala. Rasterećeni pritiska ostvarivanja visokih rezultata, mogli bi se mirno posvetiti svestranom učenju, što je jedino ispravno za mlade sportaše.

 Za razmišljanje

Natjecanja za najmlađe su dobrodošlo uljepšavanje učenja, jer lako preispituju naučeno. Tu se druže i prije svega zabavljaju. Primjereno organizirana natjecanja koriste mladom sportašu i pomažu mu u njegovom svestranom razvoju, imaju značajnu ulogu dječjem odrastanju i  stjecanju socijalnih vještina. Djeca imaju priliku preispitati svoje tehničko i taktičko znanje, osjetiti pobjede i poraze. Usvajaju različite spretnosti i vrijednosti koje će im koristiti u kasnijem životu (Bompa 2000).

Na osnovu odgovora koji jasno ukazuju da razlozi za učešće na natjecanjima kod djece nisu uvjetovana postizanjem rezultata,  dobili smo određene smjernice koje bi nam u budućnosti koristile kod natjecanja najmlađih kategorija. Biti će potrebna i daljnja istraživanja, a prije svega visoko osposobljena stručna ekipa, koja će znati pripremiti pravila natjecanja na temelju dosad spomenutih smjernica.

S takvim promjenama pravilnika,  trenutnim pobjednicima u najmlađim kategorijama, učestvovanje  na natjecanjima ne bi bio više izazov. Dugoročno pak bi mladi penjači imali više vremena za učenje i dobru osnovnu pripremu, koja bi im kasnije omogućila postizanje vrhunskih rezultata, te kvalitetan život bez kroničnih ozljeda na kraju sportskog puta.

Pitanje je, tko će se prvi odvažiti.

Literatura

 

Bompa, T. (2000). Total training for young champions. Human Kinetics, Chapaign, IL.

 

Tušak, M. (1999). Motivacija in šport: Ključ do uspeha. Filozofska fakulteta, Oddelek za

psihologijo, Ljubljana.

 

Tekmovalni pravilnik za leto 2012. Planinska zveza Slovenije, Komisija za športno plezanje,

Ljubljana, 2012.

 

Perko, U. Diplomsko delo (2013). Splet

http://www. strganisstrika.net

 

Preporučen broj natjecanja u jednoj sezoni (Bompa 2000):

 

Uzrast	Razina   natjecanja	Broj službenih   natjecanja u jednoj sezoni (individualni sportovi)
4-7	Bez službenih natjecanja, samo   radi zabave.
8-11	Neslužbena natjecanja, naglasak   na spretnosti umjesto na pobjedi. Sudjelovanje u drugim sportovima, sve radi   zabave.
12-13	Sudjelovanje na organiziranim   natjecanjima; glavni cilj nije pobjeda, već postizanje fizičkih, tehničkih i   taktičkih ciljeva.	5-8
14-16	Sudjelovanje na natjecanjima,   bez pritiska za osvajanjem najviših pozicija.	8-10
17-19	Sudjelovanje na natjecanju   omladinskih kategorija; cilj je kvalifikacija u selekciju reprezentacije, te   priprema za postizanje vrhunskih rezultata u članskoj kategoriji.	kratkotrajna: 20-30 dugotrajna: 6-8