Bez namjere da budemo savršeno točni, evo jedan pogled na limitirajuće karakteristike slobodnog penjača. Dakle, riječ je o onim karakteristikama koji negativno (ili pozitivno, ako se korigiraju) utječu ne penjački uspjeh u prirodnoj stijeni. Pogled je fokusiran na penjanje kratkih i dugih smjerova u suhoj prirodnoj stijeni, slobodnim stilom. Faktore donosimo kao top-listu, od najviše limitirajućih prema najmanje.
1. Strah
Strah je osnovni i najveći limitirajući faktor za uspješne uspone u stijeni. Ni jednim drugim faktorom ne može se kompenzirati strah i upravo zato je na samom vrhu kao najviše limitirajući za vaš penjački uspjeh. Srećom, strahom se psihologija bavila puno prije pojave našeg sporta i rješenje je poznato: inkrementalno eksponiranje, s pozitivnim povratnim reakcijama.
2. Koža na prstima
Evo kandidata za najveću kontroverzu ovog članka. No, naše iskustvo, ali i iskustvo drugih nam govori da je jaka, čvrsta i neoštećena koža na prstima izrazito limitirajuća za penjanje. Nedavno smo svjedočili Jorgensonovim pokušajima u Dawn Wallu, gdje ga je koža onemogućila od pokušaja dok se nije oporavila. Rupe na prstima poništavaju vaše mogućnosti stiska, a bez stiska nema uspona. O koži treba brinuti i uzimati je u obzir kod planiranja težih uspona.
3. Tehnika i taktika
Svjedočili smo penjaču na fb 7c-8a boulder razini, koji nije uspio popeti 6b+ sportski smjer. Nedostatak tehnike i taktike može biti toliko limitirajuć, da poništava i najbolji stisak. Nedavno smo mogli vidjeti i film s Petzl Rock tripa u kojem se Daniel Woods prima za komplet u smjeru 7b+, a istovremeno penje na flash bouldere do 8b (ovo je vjerojatno do taktike ili straha, jer Danielu tehnike ne nedostaje). S druge strane, vrhunskom tehnikom i taktikom se mogu nadoknaditi brojni fizički nedostaci pa smatramo da treba pretpostaviti tehniku fizičkim komponentama.
4. Snaga i izdržljivost stiska
Daleko najvažniji alat u fizičkom smislu su vaši prsti. U to spada: snaga kontakta, brzina kontakta i izdržljivost kontakta (kapilarna i anaerobna). Ako treba vježbati samo jednu fizičku komponentu, onda su to svakako prsti vaših ruku. Sa prstima treba biti strpljiv, jer se u ovim vježbama forsiraju tetive, slabo prokrvljene anatomske cjeline. Kod tetiva nema požurivanja i treba biti siguran da ste spremni za sljedeću razinu vježbi. Fizički kapacitet prstiju može rasti gotovo cijeli život, no uz manje “srednje vrijeme među ozlijedama”.
5. Tjelesna težina
Možda bi pravednije da smo gore napisali “Omjer snage stiska i tjelesne težine”, jer je to zapravo prava mjera limita. No, ova se dva limitirajuća faktora uklanjanju s potpuno drugačijim vježbama pa je važno naglasiti da je potrebno raditi na obje. Najbolji penjači današnjice su izrazito sitni ljudi. Tjelesna masa, odnosno manjak iste, je i razlog zašto su razlike između muških i ženskih performansi relativno male u vrhunskom penjanju, za razliku od nekih drugih sportova u kojima žene imaju bitno manje uspjeha od muškarca.
6. Snaga donjeg trupa – core
Kad izađete iz ploča i krenete penjati prevjese, core postaje gotovo jednako važan kao i omjer snage stiska i tjelesne težine. Pravilnom kontrolom core mišića smanjujete opterećenje na prstima i tako kompenzirate. Ako niste u stanju kontrolirati core, a s njim ni noge, prstima dodajete dodatnu težinu i potrebu za balansom.
7. Sposobnost čitanja stijene
Ova karakteristika se popravlja s kilometrima provedenim u prirodnoj stijeni. Nismo je postavili visoko u listi, jer u konačnici neće zaustaviti vaš red-point uspon, ali svakako hoće onemogućiti on-sight te usporiti vaš red-point. Kompenzira se “betom od prijatelja” ili strpljivim studijem smjera, dok ne pronađete betu. Ako nemate vremena ili prijatelja ili vam njegova beta ne odgovara, onda će vas i ova karakteristika bitno limitirati kao penjača.
8. Ostale fizičke karakteristike
Ukupni aerobni kapacitet, snaga bicepsa, snaga ramena, snaga prsnog koša – sve su to važne karakteristike penjača. Posebno su vidljive na visokoj razini, gdje su potrebne kompresije ili mantle-style usponi. Mogu vas limitirati u teškim usponima, no s manjom vjerojatnošću od ostalih navedenih u listi.
Eto, to je jedan pogled koji može i ne mora biti savršeno točan, ali je svakako u dobroj mjeri blizu istine. Kad krenete u drugi ciklus treninga za penjanje, razmislite koji su vaši ciljevi i s kojim se limitima susrećete u njihovoj realizaciji. Razmislite potom kako pristupiti idućem trening ciklusu i na što se najviše koncentrirati.
Napisao : Roko Roić, prema stručnoj literaturi te vlastitom iskustvu.
Super članak!
Po mom mišljenju broj 2. i broj 4. bi trebali zamjenit mjesta u poretku, isto tako broj 6. i broj 7. Što se tiče odnosa tehnike i taktike i snage prstiju mislim da u početku treba staviti naglasak na tehniku i taktiku a kad se dođe do razine nekakvog ozbiljnijeg penjanja onda snaga stiska odnosno “prsti” dolaze u prvi plan. Čak i kod nekih odličnih i vrhunskih penjača možemo uočiti tehničke nedostatke, odlični i vrhunski penjači sa slabim prstima jednostavno ne postoje. Ima još jedna komponenta koja je potpuno preskočena u članku, radi se o motivaciji. Naravno da svi penjači vole penjanje i imaju određenu razinu motivacije, ali ona nije kod svih jednaka. Ako usporedimo dva penjača slične snage i tehničkih osobina onaj s većom motivacijom će daleko brže napredovati i dosegnuti višu konačnu razinu u svom penjanju
Ideja je bila poredat stvari koje najviše limitiraju u određenom trenutku uspona, ne koje su generalno najvažnije komponente na duge staze. Koža na prstima je kratkoročni limit, koji se riješi u dva dana, ali je ipak veći limit od snage prstiju. Ako nema kože, nema ni stiska, boli 🙂
Osim motivacije, ima toga još. npr. kratkoročno pamćenje, dugoročno pamćenje, memorija mišića…