Martina Čufar u Zagrebu

Ovog proljeća u Slovenskom domu u Zagrebu ugošćujemo svjetsku prvakinju! Martina Čufar Potard istaknuta je sportska penjačica i takmičarka koja se 2001. godine okrunila ovom laskavom titulom. Iako joj je to bio takmičarski vrhunac karijere, na iznimno visokoj razini aktivno penje od najranijeg djetinjstva sve do danas. Presjek njenih aktivnosti seže od natjecanja preko teških sportskih smjerova sve do znamenite Sfinge u Triglavu.

Pošto krajem osamdesetih u Sloveniji nisu postojali sportsko-penjački klubovi i škole, Martina je s dvanaest godina završila alpinističku školu i položila ispit za alpinističku pripravnicu. Ipak, njena prva ljubav bilo je sportsko penjanje gdje se natječe od 1990. s više osvojenih državnih prvenstava i postolja u Svjetskom kupu. Dugu i uspješnu natjecateljsku karijeru završila je 2006. godine a sa sigurnošću se može reći kako je bila predvodnica cijele jedne generacije uspješnih natjecateljica iz Slovenije.

Osim u penjanju po umjetnim stijenema, Martina je podjednako uspješna i u pravoj stijeni. Već 1997. godine postala je peta žena na svijetu koja je savladala smjer ocjene 8b+ a zatim je 2005. godine još jednom podignula ljestvicu te dosegnula ocjenu 8c. Bavi se i penjanjem dugih sportskih smjerova. Zapažen je njen uspon u tristo metara visokom smjeru Hotel Supramonte na Sardiniji gdje dvije penjačke dužine nose ocjenu 8b.

Iako alpinizam nikada nije bio njen primarni fokus, nipošto se ne bi moglo reći kako Martina nema što za reći o tom polju djelovanja. Djetinjstvo provedeno u Mojstrani, na ulazu u dolinu Vrata s pogledom na Triglav, sasvim sigurno će prije ili kasnije penjačicu njenog kalibra prizvati u Stenu. Nakon prvog uspona, s dvanaest godina u Slovenskom smjeru, svakih par godina vraćala se u Triglav. Iza nje su Nemška smer, Čopov steber, Raz mojstranških veveric i Obraz Sfinge.

Na vlastito iznenađenje, 2010. godine proglašena je slovenskom alpinisticom godine. Sjajna je to ilustracija kako je granica između sportskog i alpinističkog penjanja imaginarna. Martina je praktički niti ne primjetivši, jednostavno penjući, te godine nanizala naprosto fascinantan popis smjerova koji joj je priskrbio tu titulu.

Les dents de l’amer (Balme/Cluses), 150m, 7c+
Axe du mal (Tadrarat/Taghia), 500m, 7c
Rouge Berbere (Tadrarat/Taghia), 560m, 7a+/trad
Babybel Paroi de (Cascade/Taghia), 300m, 8a, prvo ponavljanje
L’oeil de Lynx (Timghazine/Taghia), 250m, 7a+
Super Dupont (L’aiguille du Midi), 160m, 7b/trad
Police des glaciers (Pointe Adolph Rey), 250m, 6c+/trad
Arrete de Purtshceller (Ag. Purtscheller), 300m, V+
Ligne blanche (La Chandelle), 200m, 7a+/trad
L’echo des alpeges (Gran Capucin), 400m, 7a+/trad
Draculacescu (Blatiere), 250m, 6c+/trad
Duel (Balme/Cluses), 170m, 8a
Sunset boulevar (Haegefljel/Norveška), 500m, 6b/trad
Bonne ethique (Trident de Tacul), 150m, 6c+/trad
Elephant rock (Yosemite), 150m, 7a+/trad
Le Corazon (El Capitan), 1000m, 8a(C2)/trad

Danas živi u Chamonixu sa suprugom i dvoje djece, aktivno penje te je zaposlena u sportskoj jedinici slovenske vojske.